Miron Kološnjaji se rodio 27. juna 1930. godine u Ruskom Krsturu, osnovnu školu, niže razrede je završio u Laliću, a nižu gimnaziju u Ruskom Krsturu. Industrijsku srednju-thničku školu je završio u Novom Sadu i počeo da studira prava, ali se ozbiljno razboleo i morao da napusti studije. Kad je prizdravio, zaposlio se u Fabrici armatura “Istra“ u Kuli, kao tehnički crtač, onda u Autokaroseriji u Novom Sadu gde je radio do 1971. godine, a potom u Agro-industiji Tehno-proces, odakle je i otišao u invalidsku penziju 1981. godine.

Počeo je da piše još kao đak osnovne škole, a prve ozbiljne pesničke radove je objavio u časopisu Švetlosc. I danas je to antologijska poezija: Sećanje na detinjstvo, Sećanje na rat, Vojnikova mati…. Ne mnogo, ali kontinuirano piše poeziju, prevodi sa srpskog na rusinski jezik i objavljuje u svim rusinskim periodikama. Zastupljen je u Antologiji poezije iz 1963. godine, u antologiji poezije za decu na srpskom „Između strnjika asfaltni sjaj” (Stražilovo), rusinskoj Antologiji poezije iz 1984. godine, antologiji rusinske poezije na madjarskom „Daljina čeka” 1984. godine (Forum), antologiji poezije za decu na makedonskm „Munje iznad ravnice” 1975. (Bitola), u rusinskoj antologiji poezije za decu „Oblak na vrhu topole” 1990. godine i antologiji za decu  „Mamice, kupi mi knjigu”, Petra Trohanovskog 1995. godine.

Prva njegova zbirka poezije sa naslovom „Vrbama pri kraju” izašla je 1986. godine, a 1987. godine mu je objavljena zbirka poezije za decu „Tu imam okice”. Druga knjiga izabranih pesama za odrasle „Gradska ulica” mu je objavljenja 1987. godine. Od tada nije objavio autorsku knjigu poezije, mada je objavio zapažene cikluse kao onaj pod naslovom „Kraj Dunava” i „Kamen u kaldrmi” u Kalendaru 1988. godine i one poslednje stihove sa naslovom „Kao i ja”.

Miron Kološnjaji je bio uspešan prevodilac, prepevao je sa srpskog na rusinski poeziju Stevana Raičkovića „Blesak nad vodama” 1989. godine, a sa slovenačkog poeziju Cirila Zlobeca „U kapi rose” 1983. godine. Preveo je čak i delo Karla Marka i Fridriha Engels Komunistički manifest.

Iako ga je zdravlje vrlo ograničavalo, poslednjih godina je čak naglo počeo da gubi vid, što mu je otežavalo da se bavi slikanjem, a to je veoma voleo da radi. Čakje bio i član Društva likovnih amatera Novog Sada, što znači da su njegovi radovi zadovoljavali dosta visoke kriterijume kakve je na svoje členstvo Društvo primenjivalo. Kološnjaji je imao uspeha u toj umetnosti, pa je u više navrata uspešno izlagao svoje radove na izložbama koje su organizovali članovi Društva. Dok je mogao, trudio se da učestvuje u kulturnom životu Rusina u Novom Sadu, tako da je čak i pisao scenarija za tv emisije i bio glumac amater.

Umro je u Novom Sadu, 19. maja 2009. godine.