Dr Aleksandar Sakač-Budišin, lekar (Đurđevo 2.01.1895 – Sremska Mitrovica 30.07.1970). Otac mu je bio Petar, ćurčija, a majka Melanija rođ. Gubaš, domaćica. Porodica se početkom 20. veka preselila u Novi Sad, gde je Aleksandar išao u školu i maturirao u gimnaziji (1912). Otac  je imao radnju u Ćurčijskoj ulici (preko puta Saborne crkve), biran je za opštinskog odbornika, a bio je među 23 Rusina koji su na Velikoj narodnoj skupštini u Novom Sadu 25. novembra 1918. glasali za prisajedinjenje Vojvodine Srbiji.

Aleksandar se 1912. godine upisao na Medicinski fakultet u Beču, da bi posle 1914. učestvovao u ratu kao austro-ugarski sanitetski potporučnik. Predao se 1917. crvenoarmejcima i priključio se Jugoslovenskom dobrovoljačkom bataljonu. Iz Rusije se vratio u zemlju 1922. godine.

Nastavio je studije medicine u Beču i diplomirao 1929. godine. Pošto je nostrifikovao diplomu i obavio obavezni staž u Beogradu, bio je lekar opšte prakse u Turiji, do rata 1941, kada je mobilisan. Posle kapitulacije vojske ostao je u Hrvatskoj, gde se zadesio, i primio je službu lekara u Gorjanima kod Đakova. Bio je zatim sreski lekar u Đakovu, a 1954. prešao u Bačku, u Kucuru, potom u Sremsku Mitrovicu.

Tridesetih godina nalazio se u grupi koja se okupila oko rusinskog lista «Zarja», koja se zalagala da Rusini prihvate pravoslavnu veru (umesto unijatske grkokatoličke) i da se više vezuju za Rusiju nego za Ukrajinu (tada je uzeo i prezime Budišin, koje je dodao svom porodičnom). «Zarja» (što znači: zrak), bio je list Kulturno-prosvetnog saveza jugoslovenskih Rusina, prvobitno se zvala «Руски батог» (rusinski bič), čiji je glavni i odgovorni urednik bio dr Sakač. Bio je veoma agilan u pokretu «zarjaša», zalažući se za kulturni preporod Rusina i zdravstveno prosvećivanje širokih masa. Objavio je brojne tekstove u rusinskim novinama – «Руски новини» (Rusinske novine) i «Руским каледндаре Заря» (Rusinskom kalendaru Zrak), čiji je bio stalni saradnik. Još daleke 1936. godine pisao je o velikom značaju soje u ljudskoj ishrani .